Jos 1634. godine u Senju postoji odredjeni oblik gimnazije, a funkcionira
u okvirima pavlinskoga reda;
1725. car Karlo VI osnovao je "Senjsku gimnaziju" sto je
ujedno i sluzbeni pocetak skolstva u Senju (na poticaj tadasnjeg senjsko-modruskog
biskupa Pohmajevica utemeljen je licej, odnosno jedna vrsta gimnazije,
koji je djelovao sve do 1819. godine);
Sve do 1786. godine gimnazija je bila pod upravom Pavlina
senjskoga samostana sv. Nikole, a nakon ukinuca toga reda u skoli poducavaju
bivsi pavlini i franjevci. Kroz to vrijeme nije uvijek bilo 6 (sest) razreda;
1802. skola se, zbog nedostatka kadra i nekih nesporazuma s franjevcima,
zatvara;
1808. skola ponovo otvara, a u njoj poducava biskupski kler. Od
te godine postojao je u Senju, uz neke prekide, filozofski licej
kao dvorazredna skola koja je u prvom redu pripremala ucenike za upis na
teologiju.
Sve do 1843. godine licej je privatnog karaktera, a od te godine
dobiva pravo javnosti i omogucuje ucenicima upis na sve vise skole.
1849., reformom skolstva, licej je dokinut, a njegovu ulogu
od tada vrse zadnja dva razreda gimnazije;
|
1819- 1839. traje prekid javnog skolstva;
1820-1827. skola je ponovno zatvorena zbog neodgovarajuceg skolskog
kadra i financijskih poteskoca, ali djeluje kao privatna, odnosno biskupska
gimnazija;
1839. Mirko Ozegovic
obnavlja rad gimnazije u Senju, koja je prvih cetiri godine privatnog karaktera;
1843. dobiva pravo javnosti i stalnu drzavnu potporu;
1849. reformom skolstva gimnazija dobiva 8 (osam) razreda, pa tada
prva 4 (cetiri) cine nizu, a druga 4 (cetiri) visu gimnaziju;
1857. Mirko Ozegovic
je utemeljio i konvikt, odnosno "Zavod za darovite mladice" kako
bi im time omogucio i olaksao skolovanje;
1868. kao nastavni jezik uvodi se hrvatski, a buduci da je
gimnazija bila u sastavu Vojne krajine njegovu je ulogu do tada, uz latinski,
obavljao i njemacki jezik;
1871. Senj dobiva status Kraljevskog slobodnog grada;
|
1872. senjska se gimnazija drzi zemaljskim zavodom i sve
do Prvog svjetskog rata djeluje relativno stabilno. Za vrijeme Prvog i
Drugog svjetskog rata nastava se odrzavala vise manje redovito, ali
broj ucenika stalno je oscilirao sto je jedan od pokazatelja koliko je
rat djelovao na rad skole;
1945. skola dozivljava velik pritisak pri upisu novih ucenika jer
je to jedina gimnazija od Zadra do Rijeke;
1956. uvodi se osnovno skolstvo, pa se gimnazija svela na 4 (cetiri)
razreda;
1968. gimnazija dobiva ime senjskog knjizevnika i povjesnicara Pavla
Rittera Vitezovica;
1975. reformom skolstva se elektrometalska skola "Vladimir Copic"
i gimnazija "Pavao Ritter Vitezovic" integriraju u Centar odgoja
i usmjerenog obrazovanja "Vladimir
Copic", cime se istovremeno napustio klasicni oblik gimnazije;
1990. reforma u programu obrazovanja Centra odgoja i usmjerenog
obrazovanja, te ponovno uvodjenje Opce gimnazije;
1992. naziv Centar zamjenjuje se nazivom srednja skola Senj, a kasnije
joj je u naziv vraceno i ime glasovitog Senjanina Pavla
Rittera Vitezovica.
|